Kamala Haris, američka potpredsjednica, započela je jednodnevnu turneju po Africi u pokušaju da probudi i preoblikuje odnose Amerike sa više afričkih zemalja i na neki način parira rastućem uticaju Kine i Rusije.

Prije Kamale više zvaničnika SAD od početka godine posjetilo je Afriku, i to nakon što je Džo Bajden, predsjednik SAD, obećao afričkim liderima da će se SAD uključiti u budućnost kontinenta.

Ipak, za razliku od SAD, koje svoju pomoć često uslovljavaju prihvatanjem demokratije, reformama i miještaju se u unutrašnje stvari, Kina i Rusija u posljednje više od decenije imaju gotovo isti pristup, a to je razvijanje Afrike uz minimalna uslovljavanja. Naravno, i Kina i Rusija u svemu tome pronalaze svoj interes, prije svega u resursima u Africi, ali i u geopolitičkoj slagalici koja u svijetu postaje sve komplikovanija. Nekako prećutno u zapadnim medijima prošla je vijest da je u Moskvi, uporedo sa posjetom Si Đipinga, kineskog predsjednika, boravilo 40 parlamentarnih afričkih delegacija na konferenciji “Rusija Afrika u multipolarnom svijetu”. Konferencija je održana uoči drugog samita Rusije i Afrike koji bi trebalo da bude održan u julu ove godine u Sankt Peterburgu.

Na konferenciji je, između dva sastanka sa Đipingom, govorio i Vladimir Putin, predsjednik Ruske Federacije, koji je rekao da je saradnja sa afričkim državama jedan od prioriteta njegove spoljne politike, a odmah nakon toga najavio i besplatnu isporuku žita na kontinent i ako se ne obnovi sporazum o hrani između Rusije i Ukrajine.

Nešto konkretniji na konferenciji bio je Vjačeslav Volodin, predsjednik ruske Dume, koji je naglasio da “nije Vašington taj koji bi trebalo da nas nauči kako da gradimo naše prijateljske odnose i planove za budućnost”.

“Naši odnosi su uvijek građeni na nezainteresovanoj osnovi, na principima međusobnog poštovanja i nemiješanja u unutrašnje stvari. Za našu zemlju afrički kontinent nikada nije bio predmet merkantilnog interesa, upotrebe radne snage i sirovina, a to ne možemo reći za SAD i evropske države”, rekao je tom prilikom Volodin.

Kao i Rusija, ali u daleko većem obimu, na afričkom kontinentu već decenijama prisutna je Kina, koja polako preuzima primat kako u trgovini, tako i u ulaganjima, dok s druge strane zemlje EU i Amerika stagniraju. Kada je riječ o Kini, već decenijama, posebno u posljednjih 20 godina, ova zemlja ima sve veći uticaj na kontinentu. Često od strane EU i SAD Kinu optužuju da Afriku gura u dužničko ropstvo, što nije netačno, mada ni MMF, Svjetska banka itd. ne sjede skrštenih ruku, i po iznosu kredita koje su dodijelili Africi ne zaostaju mnogo. U ovom trenutku oko 12 odsto duga država Afrike otpada na Kinu, a pojedine države trećinu svog duga slale su u Kinu: U posljednjih 20 godina Kina je, prema nekim informacijama, u Afriku plasirala više od 150 milijardi dolara kredita, a pojedine zemlje, kao što je Zambija, koja ima 20 miliona stanovnika, u jednom trenutku dug nije mogla vraćati i bankrotirala je 2020. godine. Nakon toga u pomoć joj je pritekao MMF, koji joj je dao 1,3 milijarde dolara kredita da bi mogla vratiti dio duga, međutim tu nije kraj, jer i mnoge druge zemlje sve više imaju problema sa otplatom svojih dugova. Zaduživanje u Kini dosta je lakše jer, za razliku od MMFa, Svjetske banke i ostalih međunarodnih institucija, Kinezi ne traže nikakve reforme, što je afričkim liderima, koji često račune ne polažu nikome, dosta lakše prihvatiti.

Od 2010. godine gotovo trećinu energetske mreže i infrastrukture finansirale su i izgradile kineske državne kompanije, a prije pandemije u Africi je radilo oko 250.000 radnika porijeklom iz Kine. U jednom trenutku EU i Amerike optuživale su Kinu da namjerno daje kredite državama, gradovima i regijama za koje zna da ih neće moći otplatiti te zatim oduzima vlasništvo nad tom izgrađenom infrastrukturom.

Trku i “borbu za Afriku” osim Kine, Rusije i Amerike vodi i Evropska unija, mada u posljednih nekoliko godina njene aktivnosti, oličene uglavnom u uporištima Francuske u pojedinim afričkim zemljama, uglavnom stagniraju, i pored činjenice da najviše robe Afrika plasira upravo u zemlje EU. Kako EU “radi” po pitanju Afrike, možda najbolje ilustruje jedan od naslova u njemačkim medijima koji kaže “Afrika: Kina gradi puteve, EU broji insekte”.

Ono što je primjetno, a što navode i gotovo svi veći svjetski analitičari jeste da se situacija u Africi pogoršava i da nije isključeno da u narednih nekoliko godina zatraži masovni otpis dugova od zemalja Zapada, ali i Kine, što ne bi bilo prvi put. Nakon toga, može se očekivati nova preraspodjela u Africi, kada će se uspostaviti zone kojima će vladati ili koje će kontrolisati prije svega Kina i Amerika, a moguće i EU i Rusija.

U takvim okolnostima Kamala Haris, američka potpredsjednica, posjetiće Ganu, Tanzaniju i Zambiju, a kako je najavljeno, fokusiraće se na ekonomski razvoj, klimatske promjene i bezbjednost hrane. Prošlog mjeseca Afriku su posjetile i Džil Bajden, prva dama SAD, koja je bila u Namibiji i Keniji, i Ženet Jelen, američka ministarka finansija, koja je boravila u Senegalu, Južnoafričkoj Republici i Zambiji.