Turska je vjerovatno dala državljanstvo nekadašnjem komandantu Trećeg korpusa takozvane Armije BiH Sakibu Mahmuljinu, koji je osuđen za zločine nad ratnim zarobljenicima i srpskim stanovništvom u Vozući i Zavidovićima 1995. godine, rekao je Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.

“Njemu (Mahmuljinu) je vjerovatno Turska dala državljanstvo, tako da ne isporučuje svoje građane, tako se to završava. Da je Srbin, proganjao bi ga cijeli svijet”, rekao je Dodik novinarima u Prnjavoru, komentarišući to što je Sud BiH tek danas zatražio od Turske izručenje Mahmuljina, nakon što se nije javio na izdržavanje osmogodišnje kazne zatvora zbog ratnih zločina nad ratnim zarobljenicima i srpskim stanovništvom u Vozući i Zavidovićima.

On je naglasio da su to dupli aršini i ukazao da je Sarajevo mjesto negativne percepcije srpskog naroda, mjesto pritiska, u kojem se stalno kreiraju antisrpske mjere i programi.

“Sad će neko reći da su ga sasvim slučajno pustili da se brani sa slobode, da bude u kućnom pritvoru ili nešto slično. Naravno, veoma namjerno su to uradili i vidi se na koji način”, naveo je Dodik.

On je rekao da BiH nema šanse za zajedništvo i da je jedina tema u budućnosti kako se razići.

“Ovdje se samo traži miran način na koji ćemo se razići, ništa više, biće bolje i Bošnjacima, i nama, i Hrvatima da nismo zajedno. Od ovog zajedno nemamo korist kolika je ogromna šteta koju svi trpimo svo ovo vrijeme. Muka koja nas održava u svakodnevici ne dozvoljava da se razvijamo, sprečava nas”, naveo je Dodik.

On je istakao da je Sarajevo mjesto negativne percepcije srpskog naroda, srpskih političara, koji Sarajevo ne vide kao mjesto odluke, već kao mjesto pritiska, u kojem se stalno kreiraju antisrpske mjere i programi.

“Šta mi imamo od Sarajeva osim blokada? Prema tome, jedina tema u budućnosti jeste kako ćemo se razići, ništa drugo”, rekao je Dodik.

Sud BiH zatražio je od Turske izručenje Sakiba Mahmuljina, nakon što se nije javio na izdržavanje osmogodišnje kazne zatvora zbog ratnih zločina počinjenih nad ratnim zarobljenicima i srpskim stanovništvom u Vozući i Zavidovićima 1995. godine, potvrđeno je Srni u ovoj pravosudnoj instituciji.

M.P.(92) iz Prijedora, smrtno je stradao danas prilikom prelaska pružnog prelaza, u mjestu Topolik u ovom gradu, saopštila je večeras Policijska uprava Prijedor.
Kako se u saopštenju navodi, pomenutoj policijskoj upravi danas je u 11.40 časova prijavljeno je da je na pružnom prelazu, voz koji je saobraćao iz pravca Omarska-Prijedor udario pješaka.

“Uviđajem kojim je rukovodio tužilac Okružnog javnog tužilaštva Prijedor, utrvđeno je da je M.P. (92) iz Prijedora, prilikom prelaska pružnog prelaza, usljed udara lokomotive, na licu mjesta smrtno stradao”, dodaje se u saopštenju Policijske uprave Prijedor.

Kako su naveli u saopštenju na licu mjesta nisu pronađeni tragovi koji bi upućivali na postojanje elemenata krivičnog djela, prenose Nezavisne.

Vinko Đuragić, Želimir Rokvić i Dalibor Simić, koje terete da su od Saše Radića tražili 15.000 KM kako bi ga zaposlili u „Elektroprenosu BiH” u Okružnom sudu u Banjaluci danas su priznali krivicu nakon što su im do sada dva puta odbijani sporazumi sa tužiocem.

Sva trojica su pred sudijom Blagojem Dragosavljevićem izjavili da su krivi i da se kaju za ono što su uradili. Priznanja su nakon razmatranja dokaza prihvaćena, a presuda će biti izrečena u ponedjeljak.

Pomenuti trojac je do sada u dva navrata sa Republičkim tužilaštvom zaključivao sporazume o priznanju krivice, ali ih je sudija odbijao zbog neadekvatnih kazni. Posljednjim sporazumom bilo je predviđeno da im se izrekne po godina zatvora što je minimalna kazna. Osim zatvorske bile su predviđene i novčane kazne i to 5.000 KM za Đuragića, 4.000 KM za Rokvića i 3.000 KM za Simića.

Đuragić je bio izvršni direktor u “Elektroprenosu” i sada je u penziji, a Simić je radio kao monter. Rokvić je zaposlen u Gradskoj upravi Banjaluka. Ranijim sporazumima bilo je predviđeno da Đuragić dobije 10 mjeseci, Rokvić devet, a Simić osam mjeseci zatvora što je ispod zakonskog minimuma.

Republički tužilac Sanja Tadić Stojisavljević je u završnoj riječi istakla da su optuženi pomogli da se slučaj rasvijetli te su od početka sarađivali. Od suda je zatražila da, cijeneći sve okolnosti, među kojima su priznanje i saradnja, kao i način izvršenja krivičnog djela izrekne adekvatne kazne kojima će se postići svrha.

Odbrana svih optuženih od suda je zatražila što blaže kazne, a oštećeni Radić nije tražio odštetu od optuženih te je istakao da nema stav o kažnjavanju.

Branilac Đuragića i Rokvića, advokat Milenko Ljubojević istakao je da na strani njegovih klijenata nema otežavajućih, već samo olakšavajuće okolnosti.

– To je bio eksces u njihovom životu i oni nisu osuđivani. Od početka su priznali krivicu i izrazili iskreno kajanje – rekao je Ljubojević.

Đuragić je ponovio da se kaje te da je to bio incident u njegovom životu, a Rokvić je naglasio da mu je žao zbog svega.

Simićev advokat Aleksandar Stanojević je istakao da u slučaju njegovog klijenta postoje brojne olakšavajuće okolnosti za ublažavanje kazne, te je od suda tražio da, ako ne bude ublažena, bude u zakonskom minimumu. Istakao je i stav oštećenog Radića koji je rekao da Simiću ne zamjera i da mu oprašta. Simić je naglasio da je cijeli slučaj teško pogodio njega i porodicu te da je zbog stida i dao otkaz te otišao iz zemlje.

Tokom suđenja u sudnici je pregledan i video snimak “spornog” sastanka Radića i Rokvića na kome navodno dogovarano zaposlenje za novac.

Optužnica
Đuragića, Simića i Rokvića optužnica tereti da su od Saše R. iz Doboja tražili 15.000 KM kako bi mu omogućili da se zaposli kao monter u “Elektroprenosu BiH” nakon objave konkursa za zapošljavanje više radnika u pomenutu kompaniju krajem oktobra 2021. godine.

Navodi se da se Đuragić sastao sa Rokvićem, preko kojeg je za sebe zahtijevao nagradu, da bi korištenjem svog službenog položaja posredovao u zapošljavanju prijavljenih na konkurs.

Predao mu je spisak sa podacima kandidata, zahtijevajući za sebe 10.000 KM za kandidate sa visokom stručnom spremom i 8.000 KM za one sa srednjom stručnom spremom. Rokvićev zadatak je bio da kontaktira kandidate i pronađe one koji su voljni da plate navedeni iznos, a on je potom spisak predao Simiću, kako bi ostvario kontakt s kandidatima i od njih tražio novac.

Dodaje se da su „ kako bi se ugradili” iznos uvećali na 13.000 i 15.000 maraka zavisno od stručne spreme kako a razliku su, u skladu s dogovorom, trebali podijeliti na “ravne časti”. Nabavili su i mobilne telefone, pa je Simić pozvao kandidata Sašu R. i predstavio se kao „Željko ispred komisije“ i zahtijevao 15.000 KM kako bi posredovao u njegovom zapošljavanju te mu rekao da „mora da se odluči najkasnije do sutra”.

Saša R. mu je naknadno poslao poruku: “Donio sam odluku, pristajem”, pa su se sastali u jednom tržnom centru u Banjaluci. Međutim, Saša R. je sve prijavio policiji, a trojica optuženih su uhapšeni u akciji “Napon”.

Istraga protiv policajaca
Republički tužilac Sanja Tadić Stojisavljević kazala je da je tokom istraživanja ovog slučaja primjenjivano tajno praćenje i snimanje telefonskih komunikacija optuženih, ali da to nije dalo rezultate.

– Pojedini rukovodeći policijski službenici uključeni u ovu istragu počinili su nezakonitosti i došlo je do curenja informacija. Tužilaštvo je zbog toga pokrenulo i vodi istragu protiv određenih policijskih službenika. Saradnja optuženih je pomogla da se cijeli slučaj rasvijetli i utvrdi šta je ko radio – rekla je tužilac Tadić Stojisavljević.