Connect with us

Društvo

INSPEKTORAT REPUBLIKE SRPSKE radi bez rezultata! Vukelić “Marže divljaju, inspektori NEMAJU NI ZA GORIVO”

Ovo što rade veliki trgovački lanci, pumpe u RS, marže koje uvećavaju na postojeću inflaciju, ravno je ratnom prifiterstvu, ocijenio je za naš portal Siniša Vukelić, vlasnik i urednik poslovnog portala Capital.

Vukelić je, komentarišući posljednju akciju Inspektorata Republike Srpske, u kojoj su izdate kazne za 27 kontrolisanih trgovina u iznosu od blizu 300 hiljada maraka, istakao da je uz ovakav pristup kontrolama, neozbiljan i nedefinisan.

Podsjetimo, prije dva dana, tržišna insekcija započela je kontrolu marži osnovnih životnih namirnica. Marža (dio profita koji ide vlasnicima trgovina) uvećana je preko zakonski dozvoljenog postotka, pa su građani RS plaćali ekstra profit i na hljeb, ali i na dječiju hranu! Nalog za inspekcijski vanredni nadzor potpisao je premijer Radovan Višković, a otprije dva dana, inspektori će kontrolisati i mljekare, ali i benzinske pumpe. U akciju su uključene i gradske i opštinske inspekcije, jer su u Inspektoratu RS uočili potrebu za dodatnim kontrolama.

Vukelić, čiji je portal pisao o problemu tržišnih kontrola, sumnja da će ove mjere natjerati trgovce da se drže zakonski određenih marži, bez ekstraprofita – našeg novca koji trgovci uzimaju mimo zakona.

– Koliko je teška i mučna situacija u Inspektoratu, govori podatak koji mi je javio moj izvor, a to je da inspektori nemaju goriva kada idu na teren! Nemaju goriva da spaju u auto! Sva zakonska regulativa je nedorečena, a mogla bi se lako uobličiti samo kroz par odluka. Prva je da objave imena preduzeće koji se bahato bogate na naš račun, što se radi u Federaciji BiH. Druga, da ih Inspektorat RS zatvori na 24 sata. Građani, potrošači bi sami kaznili one koji se sramno ugrađuju u cijene, ali nema ni volje. Zato ima sprege velikih trgovačkih lanaca i Inspektorata ili Vlade RS, pa ostaju zaštćeni, pojasnio je Vukelić.

Ipak, pojašnjava naš sagovornik, na ovaj način prekšilac može biti novčano kažnjen, ali i u tome postoji računica, koja im ide u korist.

– Kaznite li veliki trgovački lanac sa par hiljada ili desetinu hiljada maraka, oni će dan poslije taj novac dobiti do podne. Zaraditi opet. Na sudu ove kazne padaju u vodu, niko ih na kraju i ne plati. Javni sud, osuda onih koji ekstra zarađuju bila bi najbolja kazna. Za to nema, nažalost ni volje, a ni interesa, zaključio je Siniša Vukelić.

N. Diklić

Društvo

Kako su čvarci postali luksuz?

Decenijama unazad kraj godine bio je rezervisan za pripremu mesa za zimu, a 29. novembar sinonim za svinjokolj. U neku ruku i razumljivo. Dan republike bio je neradan, pa su mnogi to koristili da odrade ovaj veliki i važan posao koji im obezbjeđivao hranu do proljeća.

Danas je svinjokolj u onom starom smislu samo ponegdje očuvan, a čini se da od njega nisu ostali ni čvarci. Bar ne da su dostupni onima sa plićim džepom.

Kada sam bila baš mala, nisam znala šta se tačno slavi, ali sam znala da tog 29. novembra niko ne radi i da idemo na selo kod babe i dede. Na svinjokolju je uvijek bilo rođaka, komšija, prijatelja… Svi su pomagali da se posao što prije odradi, a ujedno su se i družili. Nije bilo potrebe da se zadaci striktno dijele. Ko god je znao i htio sekao je meso, slaninu, pravio kobasice, pekao roštilj ili kuvao gulaš…

E, ali čvarke nije mogao da prvi bilo ko. To su mogli samo deda i mama, jer su morali da budu “po našoj mjeri i ukusu”. Svi približno jednake veličine – mali, a hrskavi kada se otope. Da mogu da se “grickaju” onako u prolazu i bez hljeba. Kao što se danas grickaju čips ili smoki. Ni slučajno nisu smjeli da budu veliki i masni!

Osim što su svi koji su se zatekli na svinjokolju, tog dana jeli i pili, običaj je bio i da im se po nešto spakuje da ponesu kućama. Neko je dobio malo mesa, neko kobasicu, bilo je i onih koji su tražili kožuru, ali nijedan paket nije bio bez čvaraka! Jer, ko uopšte može da pojede tolike kilograme čvaraka, a i to je, iskreno, nekako bio najjeftiniji dio svinje.

U to vrijeme važilo je pravilo da “sirotinja” jede čvarke i koristi mast, dok je ulje rezervisano za one sa boljim primanjima.

Nema više Jugoslavije, a nema ni jeftinih čvaraka

Od tada je prošlo 30-ak godina. Stvari su se potpuno preokrenule. Nema više Jugoslavije, 29. novembar nije praznik, ljudi su se otuđili i sve se manje druže, a čvarke danas “sirotinja” teško da može da priušti.

Postali su delikates! Deluks roba! U trgovinama se mogu naći u pakovanjima od 100, 200, 300 grama… Pa tako u zavisnosti od toga da li se radi o “običnim” ili duvan čvarcima koštaju i do 20 KM po kilogramu. Nešto su jeftiniji na manifestacijama ili pijacama. Ali, gdje god da se prodaju, skuplji su od kilograma buta. I to, čak do tri puta!

To nekada nije bilo zamislivo, jer gotovo niko nije kupovao čvarke. Oni koji su ih imali dijelili su ih “šakom i kapom”. A od najsitnijih ostataka, koje niste mogli nikome da date (mi smo ih u kući zvali roždine) pravile su se pogačice sa čvarcima. Teško da bi danas neko ko ovaj delikates kupuje po paprenoj cijeni, bio spreman da ga iskoristi za pogačice.

Foto: NSonline

Slično je i sa mašću. I ona je u međuvremenu postala “zdrava”, pa za kilogram nerijetko treba izdvojiti i dvostruko više para nego za litar ulja.

Stručnjaci imaju objašnjenje za ovu pojavu. Tvrde da je razlog tome sve manji broj svinja, kao i činjenica da one imaju sve manje masnoće… Ipak, čini se da su i marketing i promocija učinili svoje. Jer, čim se nešto proglasi zdravim tražnja počne da raste… Dobri menadžeri to znaju da iskoriste i da zarade! A zašto i ne bi, kada ima onih koji su spremni da plate i nerazumne iznose, samo zato što je to stvar prestiža!

Čvarci se danas mogu kupiti novcem, ali ne i ono što je nekada išlo uz njih. Iskrenost, osjećaj za druge, prijateljstvo, drugarstvo, zajedništvo… To je neprocjenjivo i sve više nam fali! A upravo je to ono što je “sirotinju” s početka priče činilo bogatijom nego što su i ona i bilo ko drugi tada vidjeli.

Ko zna možda će za 30-ak godina opet doći neko novo vrijeme… I možda će se čvarci opet, nakon disnatora i druženja, naveliko i naširoko dijeliti po komšiluku… Do tada starijoj i srednjoj generaciji ostaju samo sjećanja na Dan državnosti zemlje koja više ne postoji i činjenicu da su istopljeni komadići svinjske masnoće nekada bili dostupni svima, a ne privilegija bogatih!

RTS

Nastavi čitati

Društvo

Evo za koliko bi poslije posta mogli da poskupe prasići u Srpskoj

Kilogram prasića žive vage prije Božićneg posta u Srpskoj je koštao 6,5 KM, a tokom ovog posta cijena će, zbog manje potražnje, biti u padu.

Međutim, već po njegovom završetku, cijene prasića u Srpskoj mogle bi da eksplodiraju, i dosegnu devet, pa čak i 10 KM po kilogramu.

Na ovo upozoravaju iz Udruženja uzgajivača svinja Republike Srpske, naglasivši da to diktira situacija u kojoj je potražnja daleko veća od ponude.

– Dogodilo se nešto na što odavno upozoravamo, a to je da je Evropa obustavila izvoz prasadi prema BiH. Čak su vraćene i avansne uplate. Kriza je, naime, nastala i u EU koja prasiće iz domaće proizvodnje čuva za svoje građane, a mi smo urušili svoju proizvodnju. Ako nemate domaće sigurnosti u hrani, u problemu ste, što se dešava nama. Domaće vlasti su bile samouvjerene da se ovo ne može desiti u EU, a, evo, dešava se – kaže za Srpskainfo predsjednik ovog udruženja Mišo Maljčić.

Ističe da bi tokom posta cijena kilograma žive vage mogla da bude oko šest, a već pred katolički Božić i Novu godinu i do 10 KM.

– Jednostavno, uvoza nema, a domaća proizvodnja je u strašnom deficitu. U periodu poslije posta, kod nas je ulazilo bar desetak šlepera prasadi, tako da je ponuda bila veća. Sad, niti ima uvoza, niti prasića iz domaće proizvodnje – poručuje Maljčić.

Srpska info

Nastavi čitati

Društvo

MIŠIĆEVA IMA PRIJEDLOG! Da se sistem plata u Srpskoj uredi kroz kolektivni ugovor

Predsjednik Saveza sindikata Republike Srpske Ranka Mišić izjavila je danas da je neophodno urediti sistem plata u Srpskoj kroz kolektivni ugovor, što će se raditi u narednom periodu.
“Na tragu smo da za to dobijemo podršku Vlade Srpske. Očekujem da to bude u najkraćem mogućem roku kako bismo izbjegli svaku vrstu manipulacije sa najnižim iznosom plate”, rekla je Mišićeva novinarima u Banjaluci nakon konsultacija sa mandatarom za sastav nove Vlade Srpske Radovanom Viškovićem.

Ona je dodala da je ambicija da se to uradi na najbolji način kako bi se obračunalo sa sivom zonom, sa davanjem dijela plate u koverti, te izrazila uvjerenje da će sindikat za ovo dobiti podršku svih poštenih poslodavaca.

“Oni koji isplaćuju plate u kovertama su nelojalna konkurencija poštenim poslodavcima i ukoliko dođemo do toga da se sistem plata uredi, gdje bi se koeficijent u zavisnosti od stručne spreme množio sa iznosom najniže plate, došlo bi se do plate koju bi trebao imati svaki radnik i uz rezultate rada”, navela je Mišićeva, dodajući da sindikat nema ambiciju da ograničava granicu iznosa plate.

Ona je izrazila očekivanje da će Višković u posljednjoj sedmici decembra saopštiti iznos najniže plate za iduću godinu.

Mišićeva je navela da je za sindikat bitno i uređenje Ministarstva rada i ko će biti resorni ministar, kao i mijenjanje određenih stvari u Inspektoratu Republike Srpske radi boljeg poštivanja radničkih prava i suzbijanja sive ekonomije.

Višković je danas, osim sa Savezom sindikata Republike Srpske, održao konsultacije i sa delegacijama Ujedinjene Srpske, Privredne komore, Udruženja poslodavaca, Udruženja penzionera Srpske.

Nastavi čitati

Aktuleno