Pjevačica Jelena Krsmanović Marjanović ubijena je na današnji dan prije sedam godina na nasipu u Borči. Prije osam mjeseci na 40 zatvora zbog teškog ubistva osuđen je njen suprug Zoran. Na presudu Višeg suda žalili su se njegovi advokati, a Apelacioni sud zakazao je za jun ročišta na kojima će razmatrati presudu.

Od prvog dana, pa do dan danas Marjanović tvrdi da nije ubio svoju suprugu. Brigu o njihovoj kćerki vode njegov brat i snaha.

Osuđeni se nalazi u Okružnom zatvoru u Beogradu.

Stav tužioca koji je iznio u završnoj riječi jeste da je Zoran ubio suprugu sa osam udaraca metalnom šipkom u glavu. Da je to uradio 2.aprla 2016. godine nakon što je u 16:38 sati isklučio mobilni, a da je do prijave policiji prošlo tri sata što je bilo dovoljno da se on presvuče i uništi dokaze.

U obrazloženju presude gotovo isto objašnjenje dala je i sudija Višeg suda u Beogradu koja je rekla da je nesporno da je Zoran ubio Jelenu prije sedam godina.

Inače, tužilac je u završnoj riječi rekao da je “okrivljeni Zoran Marjanović je iskoristio povjerenje, sada pokojne supruge, njenu bezazleznost i namamio je da se spuste u podnožje nasipa, ka kanalu, dok je njihovo zajedničko dijete, šestogodišnja Jana Marjanović ostala na nasipu”.

Sudija Višeg suda u Beogradu Jelena Škulić na 700 strana obrazložila je presudu. Objavljujemo njene detalje.

U presudi je navedeno da je Jeleni prilikom bježanja spala patika, ispao mobilni i gumica za kosu sa iščupanim pramenom kose, kao i da joj je Marjanović strgao gornji dio trenerke kada je ušla u kanal s vodom.

Pritom joj je, kako je rečeno, nanio višestruke povrede glave koje su bezuslovne smrtonosne povrede. Ona je imala povrede i u predjelu lica, ruku i nogu, kao i trupa.

– Sve povrede su bezuslovno smrtne povrede, a s obzirom na to da je došlo do nagnječenja mozga, smrt je nasilna. Jelena je bila živa kada je dospjela u vodu u kanalu, što pokazuju dokazi da je udahnula vodu i biljne materije koje su se u njoj nalazile, istakla je sudija.

Kako je dodala, ubistvo je izvršeno na podmukao način jer je Marjanović svjesno isključio mobilni telefon da bi ga nakon ubistva ponovo uključio. Takođe je “isti dan prijavio nestanak i krenuo u potragu s policijom kako bi prikrio djelo”.

U presudi je navedeno da je “nesumnjivo da su Marjanovići na nasip došli 20 minuta prije ubistva”.

– Jelenin telefon je registrovan od polaska od kuće do dolaska na nasip i dužinom nasipa. Napad se desio manje od 20 minuta nakon dolaska na nasip, kada je njen mobilni prešao u stanje mirovanja. Zoranov telefon je bio nedostupan 26 minuta, a potom se registrovao u blizini mjesta ubistva, rekla je Škulić.

Ona je navela da se njegov telefon nije nalazio u stanju mirovanja kao što je tvrdila odbrana, jer mobilni i u tom stanju registruje promenu lokacije. Kod Marjanovićevog telefona toga, kako je navela, nema, a on je za to vreme prešao oko hiljadu metara.

– Jelenin telefon je i u stanju mirovanja imao više logova. Teza odbrane je nemoguća. Njihov stručni savjetnik je rekao da se registruje promjena lokacije i u stanju mirovanja telefona. Izostala registracija lokacije bila bi moguća samo ako se 1.000 metara kretao kroz “mrtvu zonu”. Ona nije na vrhu nasipa, a optuženi je više puta tvrdio da nije silazio sa nasipa, objasnila je sudija.

Sudija je napomenula da je posle ubistva “jedini blatnjav bio optuženi Zoran Marjanović”.

– Nije rekao ni riječ o tome odakle mu blato na pantalonama. Kako to da njegov brat, otac ili bilo ko drugi koje učestvovao u potrazi nije bio blatnjav? Da bi imao tragove blata kakve je imao morao bi da se valja po nasipu, a on to nije radio, navela je sudija.

Njegove navode, kako dodaje, nisu potvrdili svjedoci.

– Nije običaj da žena koja drži do izgleda trči po barama i blatu i pritom se isprlja kao Zoran, dodala je Škulić i rekla da blato sa nasipa nije isto kao blato iz kanala i da se od svih analiziranih uzoraka zemlje poklapaju samo oni iz kanala i sa Marjanovićevih pantalona.

Sudija je dodala da je Marjanović pokušao da opravda blato na pantalonama rekavši da je sutradan silazio u kanal da traži suprugu, a da je blato na odjeći imao u danu ubistva.

– Takođe, Jelena nije bježala ka mužu i djetetu. Pokušala je da izađe iz kanala. Tragove krvi na granama sa druge strane kanala ostavila je oštećena Jelena pokušavajući da se izbavi. Lijeva patika sa druge strane kanala odbačena je od strane izvršioca kako bi se zavarao trag. Teza odbrane da je ubica mokar, krvav i blatnjav, jednom tukom držeći patiku, drugom je udarajući, a trećom skidajući burmu izašao na drugu stranu kanala, dodala je Škulić.

Presuda navodi da je susret Zorana i Jelene Marjanović na nasipu bio neizbježan.

– Nemoguće je da nije ni video ni čuo da je Jelenu neko napao. Rekao je da je sa kćerkom za Jelenom krenuo nakon 20 minuta, ali to je ukupno vrijeme od kad se ona popela na nasip do momenta kada je njen telefon prešao u stanje mirovanja, dodala je Škulić.

Sud je istakao da smatra da nije tačno rezonovanje odbrane da Marjanović svoju suprugu zvao kad je stigao do kraja nasipa i video da je nema.

– Netačno je da je bio uznemiren kada se Jelena nije prvi put javila na telefon jer je pred sudom rekao da je umjela da se ne javlja kad trči. Nisu vidjeli da ih je neko pratio. Nemoguće je da ih je neko pratio do nasipa, pa otišao na njegov drugi kraj i krenuo Jeleni u susret u nadi da će na nasipu da bude sama ,istakla je sudija.

Dodala je da je “jasno da treće lice nije moglo da izvrši ubistvo” jer niko nije mogao da zna da je Jelena prvo htjela da trči kod Labudovog jezera, ali se zbog gužve predomislila i otišla na nasip.

– Način ubistva ukazuje na to da je izvršilac prema oštećenoj imao jake emocije i da je cilj napada bilo veće nasilje od samog nanošenja povreda. Odbrana je prikazala migrante kao krvoločne ljude koji usred dana sa štanglom čekaju bilo koju žrtvu. Prema riječima svjedoka, na nasipu nije bilo osoba druge boje kože ili osoba koje su se ponašale čudno. Sam Marjanović je rekao da nije uočio nijedno lice čudnog ponašanja ili izgleda – navedeno je u presudi.

Inače, presuda Zoranu Marjanoviću napisana je na skoro 700 strana.