Connect with us

Svijet

Seksualni napad u redu za odavanje počasti kraljici

Londonska policija saopštila je da je devetnaestogodišnji muškarac Adio Adešajn optužen po dvije tačke za seksualni napad nakon što su dvije žene prijavile da ih je napao u bašti u kojoj su ljudi stajali u redu da odaju počast kraljici Elizabeti.

Prema riječima očevidaca, on je pokušao da pobjegne policiji skočivši u Temzu, ali je kasnije ipak uhapšen, prenose britanski mediji.

Desetine hiljada ljudi stajalo je u redu u Londonu u posljednja tri dana, od kojih su neki čekali čitave noći kako bi odali poštu kraljici čiji će kovčeg ostati u Vestminster holu do ponedjeljka.

Sahrana kraljice biće odrzana 19. septembra u Vestminsterskoj opatiji u Londonu.

Svijet

ENERGETSKA KRIZA GASI KOMPANIJE! Jedan od najvećih brendova povrća u Evropi gasi fabrike

HAK, jedan od najvećih brendova povrća u sjevernoj Evropi, gasi proizvodnju na šest nedjelja zbog visokih troškova energije.
Nizozemska kompanija za povrće i mahunarke će od januara privremeno zaustaviti proizvodnju na šest nedjelja zbog troškova energije, saopštila je kompanija.

“Sa sadašnjim cijenama energenata, nije izvodljivo da nastavimo proizvodnju zimi”, saopštila je kompanija.

“Nije u pitanju samo visoka cijena, već i neizvjesnost”, rekao je generalni direktor Timo Hogebom.

“Danas je dva evra kubni metar gasa, nekad i tri. Šta će biti u januaru ili februaru, ne znamo. Dakle, da bismo bili sigurni, ostaćemo zatvoreni”, rekao je direktor koji ističe da će kompanija uzeti pauzu kad se sezona berbe završi.

Zbog energetske krize, iz HAK-a, koji u sezoni berbe uzima povrće sa njiva, a zatim ga čuva u staklenim posudama kako bi se sačuvalo, kažu da zagrijavanje potrebno za taj proces troši mnogo energije.

Takođe su rekli da su staklene tegle koje kompanija koristi skuplje zbog povećane cijene energije, prenosi Telegraf.

Nastavi čitati

Svijet

Predsjednik Bugarske odbio da potpiše deklaraciju o članstvu Ukrajine u NATO

Predsjednik Bugarske Rumen Radev je odbio da potpiše cjelokupan tekst deklaracije devet zemalja Istočne Evrope zbog člana u kome se daje podrška ulasku Ukrajine u NATO, saopštila je pres služba bugarskog predsjednika.
Dokument su 2. oktobra potpisali predsjednici Rumunije, Češke, Estonije, Letonije, Litvanije, Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Slovačke i Poljske.

– Rumen Radev nije saglasan sa cjelokupnim tekstom deklaracije, koji su usvojile neke zemlje Istočne Evrope na temu članstva Ukrajine u NATO. Predsjednik podržava druge pozicije koje se nalaze u dokumentu – navodi se u izjavi koju je objavila agencija BTA.

Iako je Bugarska potpisala deklaraciju o budućm članstvu Ukrajine na NATO samitu u Bukureštu 2008. godine, to se tada dešavalo u sasvim drugačijoj bezbjednosnoj situaciji.

Radev smatra da odluku o članstvu Ukrajine u NATO treba usvojiti tek nakon što Rusija i Ukrajina, kao strane u sukobu, razrade, prihvate i realizuju jasne parametre mirnog rješenja.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je ranije izjavio da Ukrajina podnosi zahtjev za ubrzano pridruživanje NATO-u. Postupak prihvatanja Ukrajine u NATO je preuranjen, izjavio je kasnije pomoćnik predsjednika SAD za nacionalnu bezjbednost DŽejk Salivan.

Generalni sekretar NATO-a Јens Stoltenberg je, komentarišući izjavu Zelenskog, priznao je nepromjenljiv stav Alijanse o pravu svake zemlje da odredi svoj put i politiku “otvorenih vrata“. On je naglasio da će se NATO potruditi da pruži pomoć Kijevu da se zaštiti.

Nastavi čitati

Svijet

Eksperiment na djeci čiji su rezultati decenijama bili skrivani

Eksperimenti na ljudima, posebno onima koji su pripadali marginalizovanim grupama, u prošlosti su često prelazili etičke granice.

Psiholozi i naučnici danas svojim eksperimentima i istraživanjima pokušavaju da otkriju informacije koje će izliječiti bolesti, otkriti koren određenih poremećaja i poboljšati opšte zdravlje stanovništva.

Međutim, u prošlosti se eksperimentima nije uvijek pristupalo na najadekvatniji način. Eksperimenti na ljudima, posebno onima koji su pripadali marginalizovanim grupama, često su prelazili etičke granice.

Jedan od najpoznatijih eksperimenata prelaska te linije je ‘Čudovišna studija’ (The Monster Study). Ime nije dobila jer podrazumijeva bilo kakva čudovišta, ali sama ideja je bila toliko zastrašujuća kolegama psiholozima da su rezultati godinama bili skrivani.

Šta je ‘Čudovišna studija’?
‘Čudovišno istraživanje’ sproveo je dr Vendel Džonson. Džonson je bio logoped koji je želio da sazna više o tome zašto se kod pojedine djece javlja mucanje. On je razvio The Monster Study kako bi provjerio da li je mucanje posljedica biologije ili naučenog ponašanja.

Kada je sprovedena ‘Čudovišna studija’?
Doktor Džonson je sproveo eksperiment 1936. godine na Univerzitetu u Ajovi. Etici nisu dali prioritet kao što je to danas slučaj u psihologiji i naučnim eksperimentima.

Šta se dogodilo?
Džonson je odabrao dvadeset dvoje djece siročadi kao učesnike svoje studije. Jedan broj siročadi je imao problema sa mucanjem, dok je drugi dio djece normalno govorio za svoj uzrast.

Siročad su podijeljena u dve grupe, u kojima se nalazio jednak broj djece koja mucaju i koja ne mucaju. Jedna od tih grupa bila je označena kao ‘normalni govornici’. Ostali su označeni kao ‘mucači’. Tokom eksperimenta djecu su se tretiralo u odnosu na to u kojoj su grupi (‘normalni’ ili ‘mucači’), bez obzira da li su mucali ili ne.

Džonsonov tim se sastajao sa djecom svakih nekoliko nedjelja tokom pet mjeseci kako bi ‘”procijenio” njihov govor. Djeca u “normalnoj” grupi pohvaljena su zbog svoje sposobnosti dobrog govora, čak i ako su zapravo mucala ili su imala problema sa govorom. Djeci u grupi “mucači” rečeno je da loše govore, piše Practical Psychology.

U jesen 1938. Vendel Džonson je regrutovao jednu od svojih bivših studentkinja koja je diplomirala kliničku psihologiju, dvadesetdvogodišnju Meri Tjudor, koja je bila strastvena, ali plašljiva, da se pridruži eksperimentu. Ona je trebalo da prouči da li će to što djeci koja ne mucaju govore da mucaju stvoriti probleme u njihovom govoru. Univerzitet je imao stalni istraživački odnos sa sirotištem u Davenportu u Ajovi, pa joj je Džonson predložio da tamo radi na istraživanju.

Džonsonova studija nije samo pokušavala da izazove mucanje kod zdrave djece, nego je i pokušavala istraživala da li će pohvala pomoći djeci koja mucaju da ‘normalno’ progovore. Tjudor i još pet studenata koji su pristali da učestvuju slušali su svako dijete kako govori i ocijenili su ih od 1 (loše) do 5 (tečno).

– Nespreman za razgovor, ali jasno pokazuje problem mucanja – napisao je jedan od studenata prilikom ocjenjivanja djeteta i njegovog govora.

– Napetost, odugovlačenje, eksplozivnost, ponavljanje. To je sve kod mucača – napisao je drugi.

Tjudor je napisala da “veruje da će se s vremenom djeca oporaviti, ali da su istraživači na njih ostavili trajni “utisak””.

Bila je u pravu.

U svojoj je disertaciji izvijestila da je razgovarala sa djecom koja mucaju i kojima je govorila da zapravo ne mucaju te ih podsticala izjavama poput: “Prerašćeš to (mucanje), pa ćeš moći da govoriš mnogo bolje nego što sad govoriš… Ne obraćaj pažnju na ono što drugi govore o tvojim govornim sposobnostima jer ne shvataju da je ovo samo faza”, napisala je.

– Osoblje je zaključilo da imaš velikih problema s govorom… Imaš mnoge simptome djeteta koje počinje da muca. Svaki put kad osjetiš da ćeš zamucati, moraš odmah da prestaneš da govoriš – govorila je deci koja su stavljena u grupu “mucača” a koja nisu imala problem s mucanjem.

– Koristi svoju snagu volje… Učini sve da sprečiš mucanje… Nikada nemoj da govoriš ako to ne radiš kako treba.

Nakon drugog sastanka s petogodišnjom Normom Jean Pug, Tjudor je napisala: “Bilo ju je jako teško naterati da progovori, iako je prije mjesec dana govorila vrlo slobodno. Još jedna u grupi, devetogodišnjakinja Beti Romp praktički odbija da razgovara”, piše New York Times.

– Hejzel Poter, 15 godina, najstarija u svojoj grupi, postala je puno svjesnija sebe i manje govori nego prije”, primijetila je Tjudor.

Rezultati ‘Čudovišne studije’
Djeca koja su označena kao “normalna” nisu bila mnogo ugrožena pohvalama istraživača. A poboljšanje govora je primijećeno samo kod jednog djeteta iz ove grupe koje je mucalo.

Djeca u grupi ‘mucača’ su prošla mnogo gore. Naročito ona koja nisu ni imala problem sa mucanjem, nego im je samo rečeno da imaju. Od šestoro djece koja su kažnjavana zbog nepostojećih problema s mucanjem, petoro je razvilo govorne probleme. Izvještaji pokazuju da su se ta djeca povukla, a neka su potpuno prestala da govore. Ta djeca su tada imala samo pet godina.

Studija je osmišeljana s najboljim namjerama. Džonson i njegove kolege sa Univerziteta Ajova često su sprovodili istraživanja na sebi i odraslim dobrovoljcima u ime pronalaska lijeka za mucanje.

Dio istraživača koji su učestvovali u eksperimentu su bili zabrinuti da upotreba siročadi prelazi etičke granice.

Džonson nije bio jedina osoba koja je sprovodila studije na marginalizovanim grupama u ime nauke – nacisti su radili istu stvar u Njemačkoj.

Već tada, 1930-ih godina, ‘Čudovišna studija’ je prema mišljenju mnogih prelazila etičku granicu. Korištenje siročadi je bilo neprihvatljivo. Čak ni osoblje sirotišta nije bilo svesno što se zaista događa. Nakon završetka eksperimenta pokazalo se da djeca koja su imala problem sa mucanjem, koje često sa godinama samo nestane, kasnije su patila od psihološkim trauma. Istraživači su znali da za to postoji mogućnost.

Zbog etičkih problema, rezultati studije nikad nisu objavljeni.

Uticaj studije
Ispitanici nisu znali da su dio istraživanja čak ni šezdeset godina nakon što se dogodilo. Nekolicina studenata patologije govora sa Univerziteta Ajova saznalo za studiju nakon što je objavljena. Podaci su bili korisni jer niko u to vrijeme nije prikupio toliko podataka o mucanju i njegovom porijeklu. Ali premisa studije bila je toliko zastrašujuća da su joj studenti dali nadimak ‘Čudovišna studija’.

Javnost je saznala za ovaj eksperiment tek 2001. godine kad je The San Jose Mercury News objavio niz članaka o studiji i komentara logopeda. Dok su neki tvrdili da je eksperiment prešao mnoge etičke granice, drugi su tvrdili da je taj način istraživanja samo rezultat svog vremena. Neki su priznali važnost podataka, dok su drugi rekli da nisu došli do pravih zaključaka.

U tom trenutku Vendel Džonson je bio mrtav više od 30 godina. Univerzitet u Ajovi uputilo je službeno izvinjenje za studiju.

Kada je istina o istraživanju postala nacionalna vijest, ispitanici su počeli da povezuju šta im se dogodilo. Uslijedile su tužbe.

Početkom 2000-ih, troje ispitanika iz skupine ‘mucača’ tužilo je Univerzitet u Ajovi zbog emocionalnog stresa i lažnog predstavljanja. U tužbu su se uključili i potomci još tri djeteta koja su bila u grupi ‘mucača’.

Tužitelji su tvrdili da je uticaj studije imao trajan uticaj na njihov život. Sud je presudio u njihovu korist, a Univerzitet u Ajovi platilo je više od milion dolara žrtvama i njihovim nasljednicima, prenosi Nacionalna Geografija.

Nastavi čitati

Aktuleno