Da li vlast izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Republike Srpske ustaje protiv lažnih vijesti ili protiv slobodnih medija koji pišu i istražuju o kriminalu, lažnim diplomama, nesposobnim direktorima javnih preduzeća i ustanova ili nepotizmu u istima, namještenim tenderima, korumpiranim ministrima, doktorima, političarima…

Nakon što je vlast izašla u javnost sa Nacrtom izmjena KZ RS u koji je uvedena cijela jedna glava krivičnih djela protiv ugleda i časti u koje spadaju i kleveta i uvreda, ali i krivično djelo iznošenje ličnih i porodičnih prilika, brojni novinari, borci za ljudska prava i nevladine organizacije upozorile su da se ovim otvara „lov“ na slobodne medije i uvodi cenzura u javni prostor Srpske.

Sa druge strane vlast grčevito brani navedeni Nacrt zakona tvrdeći kako se ne radi o lovu na slobodne medije, novinare i građanske slobode već da se ovim želi stati u kraj lažnim vijestima i klevetama.

– Branite klevete i laži – poručio je prekjuče lider SNSD i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik odgovarajući na pitanje novinara o izmjena KZ RS, kojim se kriminalizuje kleveta i uvode drakonske kazne koje idu i do 120.000 KM.

On je poručio da „niko neće imati problema, ako govori i priča istinu“ i da će u novom zakonskom rješenju “sve biti na nivou najboljih praksi u Evropi.”

Mi ne jurišamo na novinarsku zajednicu, ali javni prostor je zagađen neistinama, a vi se niste potrudili da to ne bude tako – rekao je Dodik.

Dvije su stvari sporne u ovoj Dodikovoj izjavi. Prva, on se ovdje stavlja u ulogu sudije i tužioca i unaprijed obećava kako novinari neće snositi nikakvu odgovornost ako pričaju “istinu”.

Drugo, upravo je ta istina na udaru ovih izmjena KZ RS.

Kako će ovaj zakon, ako u ovom obliku prođe u parlamentu Srpske, izgledati u praksi može se ilustrovati brojnim primjerima, a mi ćemo navesti samo neke od njih.

Mediji koji, primjera radi, budu preispitivali validnost diploma ministara ili javnih funkcionera, mogu se naći pred sudom jer su povrijedili ugled ili čast tih ministara ili javnih funkcionera.

Izmjenama KZ RS u članu 208v. stoji da onaj ko iznosi ili pronosi štogod iz ličnog ili porodičnog života nekog lica što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, biće kažnjen novčanom kaznom od 10.000 KM do 40.000 KM, a od 20.000 KM do 100.000 KM ako je ispunjen gore navedeni uslov o medijskoj objavi.

Dodaje se i stav koji glasi: „istinitost ili neistinitost onog što se iznosi ili prenosi iz ličnog ili porodičnog života nekog lica ne može se dokazivati“.

Drugim riječima, apsolutno je nebitno da li je novinar, odnosno medij u kojem radi, objavio istinu, isto kao što je nebitno da li se time nekome čini šteta.

Tako, na primjer, ako se neki medij drzne da objavi informaciju da je neki ministar namjestio tender svom sinu, kćerki ili bliskom rođaku mogao bi da plati drakonsku kaznu jer je uvrijedio dotičnog ministra.

Ili, ako neki ministar pretuče svoju suprugu, a mediji se drznu da to objave, opet bi mogli da se nađu na tapeti jer „prenose stvari iz ličnog ili porodičnog života“.

I nisu samo mediji ti koji će snositi odgovornost već i građani zbog javno izgovorenih riječi zbog kojih bi se neko mogao naći „uvrijeđenim“.

– Ako je kvalifikovani oblik Uvrede, kada se učini putem medija i na javnom skupu, to znači da će osnovni oblik biti ako to učinite u kafani ili na ulici. Dakle, uskoro sa dva svjedoka mogu da vam naplate 20.000 KM – napisao je na društvenim mrežama banjalučki advokat Aleksandar Jokić, komentarišući predloženi Nacrt zakona.

Jokić je jedan u nizu pravnika koji je ovih dana analizirao predložene izmjene KZ RS.

Brojni pravnici upozorili su da predmetni Nacrt u dijelu koji se odnosi na krivična djela protiv časti i ugleda nije u skladu sa Ustavom i evropskom konvencijom o ljudskim pravima.

Podsjećaju da član 25. i 26. Ustava RS garantuje slobodu javnog izražavanja mišljenja i slobodu štampe.

– Eksplicitno zabranjuje cenzuru štampe a sankciju za neistinito izvještavanje propisuje demant i naknadu štete, nikako krivično gonjenje. Član 10. Evropske konvencije je konkretizovan u sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Iz te sudske prakse su proistekla pojedina obavezujuća pravila, koje sve države koje su ratifikovale konvenciju, kao što je naša, moraju sprovesti – navodi se u analizi koju su radili pravnici iz Transparensi internešnela, te Aleksandar Jokić, Jovana Kisin i Dejan Lučka.

Oni ističu da Evropska konvencija kao najjači izvor prava zahtteva da svi drugi propisi moraju biti u skladu s njom kao i predmetna izmjena Krivičnog zakonika.

– Predloženi Nacrt zakona suprotan je usvojenim pravnim standardima Evropskog suda, ne samo u dijelu koji se odnosi na krivično gonjenje i težinu kazne već i na standard u kojem su političari i javne ličnosti dužni da trpe veći stepen kritike, pa makar ta kritika imala šokantne ili neprimjerene oblike, ali ako je od javnog interesa i takav oblik izražavanja uživa zaštitu člana 10. Evropske konvencije – ističe se u analizi.

Dodaje se da ovaj Nacrt poništava utvrđene pravne standarde Evropskog suda, što implicira da će pred Ustavnim sudom BiH i Evropskim sudom država gubiti i naposljetku morati uskladiti svoje zakonodavstvo sa Evropskom konvencijom.

U detaljnoj analizi predloženih izmjena KZ RS, grupa pravnika našla je brojne zamjerke, između ostalog, i to da način na koji su propisane novčane kazne nije u skladu sa odredbama KZ.

MINISTAR IZNOSI NEPROVJERENE INFORMACIJE
Obrazlažući nacrt izmjena KZ RS, kojima kleveta ponovo postaje krivično djelo, u Ministarstvu pravde RS pozivali su se na slične zakone u Srbiji, Hrvatskoj i zemljama EU, tvrdeći „da je ova pravna oblast u mnogim zemljama regulisana mnogo strožim kaznama, uključujući i zatvorsku“.
Ministar Miloš Bukejlović je napomenuo su u Srbiji i Hrvatskoj predviđene kazne zatvora, a da Crna Gora propisuje isto novčane kazne.
Međutim, uvidom u krivične zakonike Srbije i Hrvatske može se vidjeti da su stavovi Bukejlovića i Ministarstva pravde zasnovani na neprovjerenim informacijama.
U Krivičnom zakoniku Hrvatske kleveta jeste krivično djelo i u slučaju presude nadoknađuje se novčano, a zatvorska kazna je ukinuta izmjenama koje su stupile na snagu još 2013. godine.
U Srbiji je kleveta izbrisana iz Krivičnog zakonika izmjenama i dopunama koje su stupile na snagu 2012. godine. To je učinjeno na zahtjev velikog broja udruženja i stručne javnosti, a naročito novinarskih udruženja.